ovdje..

Ovde po istoj zemlji kojom smo hodali, na istom nebu sa kojeg čupamo oblak i sakrivamo ga u džep plavih pantalona koje sam ti kupio, u istoj beležnici u koju sam beležio sve datume kada sam te video, napisao sam broj poljubaca koji sam ti ukrao, a nisam snimio nijedan zagrljaj koji sam osetio Sa njim na sigurnom čovek ne može da prežali ljubav, ni broj zagrljaja u koje je umotao nedra drugog siročeta, svi smo, hladno je rat koji tinja u srcu, nije vrijeme da mi bilo ko previja pukotine srca koje su neko vrijeme šutjele.

Vraćam se svakom drhtanju ruku kojim se nisam mogao obuzdati i stidio sam se i psovao sam sebe jer su mi usne poplavile kao da sam jadan na stolu u kafiću koji su drugovi napustili pred ruševinama i ruševinama.

Napuštamo i odlazimo i zaboravljamo i mašemo zastavom predaje.
Kao da je zaboravljen miris cvijeta narandže i limuna! Kako da zaboravi, zaboga, anđele, lovorove vijence i tvoje slatko lice?