1- Dugo satno gledanje televizije, posebno kanala koji poprimaju prirodu pjesme i glasne muzike, čini dijete pasivnim primaocem kojeg zanimaju samo muzika i pokreti i ne tjera ga da inicira da govori.

2- Ponavljanje pogrešnih riječi koje dijete izgovori, a ne popravljanje ih čini da dijete čuje pogrešne riječi iznova i iznova i stalno ih greškom ponavlja.

3- Ne obraćajući pažnju na pitanje sluha, jer postoje znakovi koji nas upozoravaju na prisustvo slušnog problema, kao što je približavanje osobi koja govori ili gledanje u pokret njenih usana dok ne shvati govor ili nedostatak odgovora kada ga pozovemo iz druge sobe zbog čega dijete gubi mnogo zvukova i ne razumije u potpunosti govor.

4- Nerazgovaranje sa djetetom od prvih mjeseci, misleći da ono ne razumije naše riječi, čini djetetu nedostatak vokabulara i ne skladišti dovoljno jezičnih podataka da bi počelo govoriti u dobi od godinu dana.

5- Ne integrisati ga sa decom van kuće, iz straha od njega, posebno kada nema braće i sestara ili rođaka koji čine da dete bude povučeno i ne želi da priča.

6- Uvođenje više od jednog jezika djetetu nasumično, neredovno i u vrlo malom uzrastu, zbog čega je dijete disperzirano između jezika i nesposobno da izgradi adekvatan jezički sistem i zdrava pravila za svaki jezik posebno.

7- Pretjerano ugađanje djeteta i odgovaranje na njegove zahtjeve jednostavnim upućivanjem na njih čini ga zavisnim, čak ni riječima, ne mora smišljati niti pamtiti nazive čak ni svojih osnovnih potreba.

8- Neimenovanje stvari koje svakodnevno vidi (visi, pantalone, stolica, itd...) čini djetetov vokabular veoma siromašnim i ograničenim na neke riječi.

Jedna od najvažnijih preporuka je čitanje priča našoj djeci i građenje dijaloga s njima od najranije dobi, te davanje potpunih, jednostavnih i jasnih rečenica kako bi dijete pravilno razumjelo i usvojilo govor.

Ostale teme: 

Ponašanje vašeg djeteta vi sami kreirate, pa ga učinite idealnim djetetom

http://عشرة عادات خاطئة تؤدي إلى تساقط الشعر ابتعدي عنها