Svjetski dan osoba s Downovim sindromom

Moje ime je Sheikha Al Qasimi, imam 22 godine, bavim se borilačkim vještinama i nosim crni pojas u karateu. Živim u Sharjah. Ja sam sestra, ćerka i unuka.

Imam i slučaj Downovog sindroma.

Ovih nekoliko riječi sumira moje stanje, ali ne definiraju moj karakter. To je dio mog života, ali nije prepreka mom životu i mojoj sposobnosti da ostvarim svoje snove, pobijedim svoje strahove ili me spriječi da živim svoj život punim plućima.

Tokom protekle dvije sedmice, moja zemlja je primila više od 7500 sportista, sinova, kćeri, majki i očeva za učešće na Svjetskim igrama Specijalne olimpijade u Abu Dabiju 2019.

Svaki od ovih sportista pokazao je ogromnu sposobnost odabira sportova u kojima se bavi. Neki od njih uspjeli su briljirati i ostvariti pobjede, dok drugi nisu stigli u napredne faze, ali ono što je sigurno jeste da je svako od njih uspio da ostvari svoje snove predstavljajući svoje prijatelje, porodicu i državu na događaju svjetske klase.

I svaki od njih je sportista sa mentalnim problemima.

Specijalna olimpijada je dokazala iznova, od svog osnivanja prije 50 godina, da prisustvo ovih izazova ne ograničava ono što čovjek može postići, niti ograničava njegove sposobnosti i kompetencije.

To su potvrdili i stadioni, bazeni i razni lokaliteti koji su čitavu sedmicu svjedočili takmičenjima na svim igrama u okviru Svjetskih igara Specijalne olimpijade Abu Dhabi 2019.

Kao sportista iz Emirata, sretan sam što sam dio Svjetskih igara čiji je domaćin Abu Dabi.

Ovaj događaj u Abu Dabiju predstavljao je nevjerovatnu priliku za UAE da rasvijetli velike korake koje je poduzeo ka postizanju solidarnosti i solidarnosti za odlučne ljude poput mene u lokalnoj zajednici, iu svim komponentama ovog društva u Emiratima.

I brzo, ideja da je ljude uvijek okruživala mentalnim izazovima je stvar prošlosti. Svi u UAE rade na promjeni svojih stavova i ideja.

Odlučni ljudi i osobe s Downovim sindromom imaju vrlo važnu ulogu u emiratskom društvu i sada stoje rame uz rame sa svojim kolegama iz zajednice.

Postojeće barijere su srušene solidarnosti koja uključuje škole, univerzitete, preduzeća, pa čak i domove širom zemlje.

Mudro vodstvo Ujedinjenih Arapskih Emirata također je potvrdilo svoju punu predanost izgradnji solidarnog i kohezivnog društva koje svakom pojedincu jamči najširu dugoročnu korist.

Predstavljanjem najboljih primjera koji naglašavaju opredijeljenost za postizanje ciljeva solidarnosti, naše mudro vodstvo inspirira cijelu državu.

Ja lično predstavljam pravi primjer koristi koju imamo iz solidarnosti i ne pretvaranja invaliditeta u izgovor za napuštanje ili izolaciju odlučnih ljudi, bilo u obrazovanju ili tokom njihovog svakodnevnog života.

Kao diplomac Škole engleskog jezika u Sharjah i Međunarodne škole za umjetnost i nauku u Dubaiju, školske godine sam proveo zajedno sa kolegama iz razreda koji nisu bili mentalno poremećeni.

Nikada nisam bio usamljen ili učio sam, ali sam uvijek bio dobrodošao među svojim kolegama u učionici, koji su mi postali prijatelji.

Na mene je uticalo tokom školovanja, a moj karakter se razvijao i razvijao u velikoj meri zahvaljujući tome što sam bio među ljudima različitih nacionalnosti, uzrasta i sposobnosti, kao i naravno.

Volim da mislim da su i moji drugovi iz razreda imali isto toliko koristi od toga što su bili sa mnom u učionici.

Za mene se moji stavovi o solidarnosti nisu nimalo promijenili tokom godina. To je nešto što uvijek osjećam, doživljavam i uživam.

Moj život je uvijek bio zasnovan na principima solidarnosti i zajedništva. Nikada nisam imao drugačiji tretman od moje porodice zbog Downovog sindroma. Ova situacija nije viđena kao prepreka ni sa njihove ni sa moje strane.

Oni su uvijek bili podrška mojim izborima, a ja sam uvijek bio ohrabren i podržan kada sam odlučio da se bavim borilačkim vještinama.

Ovisno o mom izboru vježbanja, uspio sam se povezati sa mnogim sportistima, osobama sa intelektualnim teškoćama i još mnogo toga.

Nakon osvajanja crnog pojasa Japanskog Shotokan Karate Centra, pridružio sam se timu Specijalne Olimpijade UAE i učestvovao na takmičenjima u borilačkim vještinama na lokalnom ili međunarodnom nivou.

Sa svojom zemljom, UAE, domaćinom Svjetskih igara, ispunjen sam osjećajem ponosa, a učešće u Maršu nade bio je san koji se pretvorio u stvarnost.

Također sam se odlično proveo u džudou na Svjetskim igrama i prihvatio novi izazov u svom sportskom životu.

Iako se nisam takmičio, niti sam mogao da osvajam medalje, odlučan sam da pokažem da Ljudi Odlučnosti imaju veštine i sposobnosti da igraju vredniju ulogu u društvu.

Danas, uprkos zvaničnoj ceremoniji zatvaranja Svjetskih igara Specijalne olimpijade u Abu Dabiju 2019., naša priča je još uvijek u povojima i nastojat ćemo nastaviti dalje.