je zvijezda

I vidjela ga je kao zvijezdu koju nitko nije mogao dosegnuti, i blistavu svjetlost koju je jednom dotaknula i opet zaboravila na njegovo postojanje, njegovo sjećanje mumificirano daleko od toga da ostaje samo za njega, običavala ga je ponovno dodirnuti u kišnoj noći i onda je raspršuje se, razilazi se kao oblak u mjesečini, vidjela ga je do neba, i svjetlo Kao sunce, mlad kao dijete i proziran kao duša, on joj je značio sve.

A ona je bila napola žensko a pola dijete, živjela je život u starom moru, starom suncu i starim danima, živjela u sjeni djetinjstva, i nije voljela biti dramatična.Vi to vidite kao pticu koju je samoća pojela , u svom gnijezdu grane su mu jedna po jedna otpadale, i plakale ne plačući nad njim.

Ali nije čuo, nije volio čuti njen slabašni glas, pa je otišao i otišao, a dani su im bili uzaludni, a ti još uvijek kažeš, unatoč svemu tome, da nije bilo tvoje duše, moj bi život imao bilo čudno.