Moram napisati večeras

Moram pisati večeras.
Imati čudesnu osobu, osobu bez dimenzija, bez krajeva, bez žarkog sjaja, čak i jako žute.
O tome sanjam svaki dan.
To su bili oni čije oči ostaju suze od smijeha pa se ja smijem.

I koji nikad ne prestaje pričati o glupostima, i zbija mi apsolutno apsurdne šale. Znam da mogu pisati o ljubavi na čudan način, ali neobičnost kojom se vodim učinila je rub ponora mjestom s kojeg se može letjeti.

Da bi čovjek bio poput stiha ljepote čiji hvalospjevi ne prestaju, to je sretna fatamorgana, nego živi s iluzijom laganom poput vjetra nabijenog krizantemama i cvjetovima badema.
Jako sam voljela tulipane i krizanteme, nisam baš voljela ruže jer sam ih viđala u svim prilikama, voljela sam bosiljak jer se ne predstavlja kao buket ruža, nego se o njemu brineš kao o jednom od svojih djeca.
Možda je bilo štucanje.
ili loza.