književnost
auru čistoće
Ima auru glazbe, pjeva mi što voli kad smo u našoj kolibi. Ima auru ljubavi, tako da nitko ne vidi kada je zagrljaj poruka nevine veze. Ima auru čistoće, kao da ga je Bog namirisao Zamzam vodom.
Ima auru poštenja, poštenje ne boli. Ima auru suza, jako mi plače, a malim prstima mu briše neispavano oko.
Ima auru tuge i ne može bez nje, kao da tuga vreba oko mene kao vila koja je izgubila put do svoje samotne šume.
Ima auru bijelog ljiljana, zalijevam ga kad god zaplače.
Ima izgubljenu auru koju nađem u podrumu kad god je izgubim.
I on ima mene.
Aura vječnog opstanka, okrećem se i okrećem, okreće se domovina, nostalgija kruži, a duša lebdi zrakom.