Htio sam

Htio bih da prođe dan bez nježne tuge, na bijelom krevetu, ispruženom bez snage, s raščupanom kosom uzalud... Zar ne osjećaš da si beskorisna?
Ili da je izvedivost zbog koje ste vozili svoje snove na poluamputiranoj nozi, a drugi je ljubomoran na apsurdnost sudbine i prestaje djelovati u suosjećanju.. Kako život jednom dolazi u obliku zasebnih vrpci na različitim mjestima, zvuk trake, čiji glas rado izvodimo, odzvanja na svu svjetlost. Postala je nepresušna tama, trebala mi je budala koja ne poznaje ni ljubav ni domovinu.

Lovio sam nedvojbene riječi a ni za to nije bilo oslonca, zaboravljajući sve svojom voljom i praveći se dobro za domovinu.

Svatko od nas vidi nešto u srcu koje se skuplja i atrofira, i osjećamo da je želudac nagrizao kada nam u mislima zasja nekoliko wawa, prskanje raspršene plime i nježna kuća nepotpune redovnice.