Lunarna prašina štiti od sunčevih zraka

Lunarna prašina štiti od sunčevih zraka

Lunarna prašina koja se širi svemirom može predstavljati efikasnu zaštitu Zemlje od sunčeve svjetlosti koja doprinosi borbi protiv klimatskih promjena, prema onome što je tim istraživača vidio u studiji koju je u srijedu objavio PLOS Climate magazin.

Ovi naučnici sa sjedištem u SAD-u napisali su da bi "velike količine prašine" prisutne između Zemlje i Sunca mogle "ograničiti količinu sunčeve svjetlosti koju prima" planeta.

Ideja je da se stvori nešto poput barijere koja omogućava da se dio radijacije blokira kako bi se ublažile klimatske promjene.

Istraživači su simulirali brojne scenarije, uključujući raspršivanje čestica prašine sa svemirske platforme koja se nalazi na jednoj od Lagranžovih tačaka, gdje su gravitacijske sile između Zemlje i Sunca uravnotežene.

Ova prašina bi stoga trebala formirati zaštitnu barijeru, ali se može lako raspršiti, što zahtijeva ponovno brisanje prašine svakih nekoliko dana.

Naučnici su predložili i drugo rješenje koje su vidjeli kao obećavajuće, a to je rasipanje mjesečeve prašine direktno s površine Mjeseca u smjeru sunca pomoću raketa.

I objasnili su da su identifikovali “orbite koje omogućavaju zrncima prašine da danima daju hlad”. Objasnili su da su prednosti ove metode to što ovog resursa ima u izobilju na Mjesecu, te što zahtijeva manju potrošnju energije od lansiranja sa Zemlje.

Međutim, oni su priznali da je stvar trenutno ograničena na istraživanje mogućnosti usvajanja ovog rješenja u teoriji, a nisu došli do mjere proučavanja izvodljivosti ove tehnologije.

"Mi nismo stručnjaci za klimatske promjene ili svemirsko inženjerstvo", rekao je Ben Bromley, profesor fizike i astronomije na Univerzitetu Utah, koji je glavni autor studije.

Nedavno je bilo mnogo projekata geoinženjeringa koji imaju za cilj ograničavanje zagrijavanja klime zbog kojeg Zemlja stalno pati, ali neki od njih nisu ništa drugo do naučna fantastika.

Među najistaknutijim od ovih projekata je namjerno dodavanje suspendiranih čestica u stratosferu kako bi se blokirao dio sunčevih zraka.

Ali Ujedinjeni narodi su upozorili da bi takva tehnologija mogla imati negativne posljedice na ozonski omotač. Korištenje lunarne prašine, daleko od Zemljine atmosfere, izbjeglo bi ovaj problem.

Međutim, naučna zajednica se pozabavila studijom, koja je objavljena u srijedu, s određenim rezervama.

Potvrđujući da bi se lunarna prašina zaista mogla koristiti kao kišobran, Stuart Hazeldine sa Univerziteta u Edinburgu naglasio je potrebu za odabirom "pravog oblika čestica, prave veličine i samo pravog mjesta", što nije lako.

Što se tiče Džoane Hej sa Univerziteta Imperijal koledž u Londonu, ona je videla da je „glavni problem sugestija da će projekti ove vrste rešiti klimatsku krizu, a zagađivačima dati izgovor da ne reaguju” da se s njom izbore.

Predsjednik Svjetske banke u Turskoj i kreće u Siriju