šta ako

Moji tekstovi koje često počinjem šta ako i tugujem normalnu i ogromnu tugu u isto vreme, kao da stavljam ruke između njegovih ruku i ostavljam ih i odlazim bez dlana i kajem se zbog toga, a ti me ostavljaš usred put koji smo zajedno obožavali i žalili, zar ne?

Šta ako smo u braku trideset pet ili četrdeset godina i možda pedeset ako budemo imali sreće, a šta ako me pitaš hoćeš li se udati za mene šest ili sedam puta a ja ćutim svaki put i svaki put kad me pitaš „hoćeš li udaj se za mene"? više i više. Šta ako sam ja umro prije tebe, a ti si umro mjesec-dva poslije mene jer si izgubio pola svoje duše, kao da ti je moja smrt dočarala tvoju smrt poslije mene.

Šta ako mi kažeš da zaslužujem sve? Nisam li ti više puta oprostio? I nisam to namjeravao shvatiti kao oprost, jer sam pola duše vezan za tebe za vječnost. Šta ako sam ja tvoja jedina priča? Šta ako naše duše nisu upoznate jedna s drugom? Šta ako ne mogu više da izdržim!