Ko je Frida Kalo, umjetnica koja je iz svoje nemoći oslikala dva krila kreativnosti?

Ko je Frida Kalo?

Bila je meksička umjetnica, rođena kao Magdalena Karmen, 1907. godine, od oca njemačko-jevrejskog imigranta koji je bio fotograf i majka meksičkog porijekla. Zatim je promijenila ovaj datum u 1910. kako bi se poklopila s datumom Meksičke revolucije. Kalo je živela veoma kratak, traumatičan život od ranog detinjstva do svoje smrti 1954. godine, u 47. godini.

Traume koje je doživjela Frida Kahlo

trauma iz djetinjstva dječja paraliza

Prvi šok u životu imala je sa šest godina, kada je oboljela od dječje paralize, zbog čega joj je desna noga bila tanja od lijeve, a to je ostavilo deformitet na nogama, što je loše uticalo na njenu psihu dugi niz godina, zbog čega je uvijek željela nositi duge haljine i teške vunene čarape kako bi sakrila ovaj nedostatak. Uprkos tome, njena vesela i slobodna ličnost bila je izvor privlačnosti za sve koji su joj prilazili. Voljela je biologiju i njen san je bio da postane ljekar.

Autobusna nesreća: bolovi u tijelu i zatvor u krevetu

Sa osamnaest godina je povrijeđena u autobuskoj nesreći sa smrtnim ishodom, što je za posljedicu imalo mnogo prijeloma leđa i karlice, a pričalo se da joj je gvozdena šipka istrčala iz butine i izašla na drugu stranu, primoravši je da leži na njena leđa bez kretanja čitavu godinu. Da bi joj olakšala, njena majka je postavila ogromno ogledalo na plafon sobe kako bi mogla da vidi sebe i stvari oko sebe. Kahlo je bila u svakodnevnom sukobu sa samom sobom, vidjela je svoj imidž više od svega, što ju je natjeralo da traži alate za crtanje i shvati svoju strast prema njemu, učinivši to svojom svakodnevnom profesijom, odustajući od svog prvog sna o studiranju medicine. Ova nesreća je promijenila tok njenog života.

Trauma napuštanja i gubitka voljenih osoba

Nakon njene nesreće, njen prvi ljubavnik Alejandro Aris ju je napustio, zbog nezadovoljstva njegove porodice ovom vezom, te su ga natjerali da otputuje na put u Evropu.

Šok od pobačaja i majčinstvo

Kahlo se zaljubila u Diega Riveru, poznatog murala. Bila je zaljubljena u njega od adolescencije, a on ju je upoznao i divio se njenoj umjetnosti i slikama, i vjenčali su se, iako je on bio dvadeset godina stariji od nje.Njihov nekonvencionalan život bio je ispunjen ljubavlju i umjetnošću. Kahlo je imala dva spontana pobačaja, što je uticalo na njenu psihu svojom intenzivnom željom da ima djecu i snom o majčinstvu.

Trauma izdaje i psihičke rane

Jedan od najtežih šokova u Kahloinom životu bila je ponovljena izdaja njenog supruga Diega, uprkos njegovoj ljubavi prema njoj i njenoj ljubavi prema njemu, ali Diego je imao više veza, sve dok je nije izdao sa njenom mlađom sestrom Christinom, što je dovelo do njihovog razvoda 1939. , ali su se ponovo vjenčali 1940. Nakon što Kahlo nije mogla živjeti sama, Diego se također zaljubljuje u nju. Vraćaju se zajedničkom bračnom životu, ali žive odvojeno.

Amputacijski šok i fizički invaliditet

Faridini zdravstveni problemi su se povećali 1950. godine nakon što je dobila gangrenu na desnom stopalu, te je u bolnici provela 9 mjeseci, tokom kojih je podvrgnuta nekoliko operacija, sve dok joj nije amputiran veći dio desne noge. Tada je pala u depresiju i pokušala samoubistvo. Ponovo je hospitalizovana zbog upale pluća, a umrla je kod kuće nakon što je kod kuće proslavila 47. rođendan, od plućne embolije, za koju se navodi da je bila pokušaj samoubistva.

Umjetnost i dug put liječenja

Zašto mi trebaju dvije stope ako imam krila da letim?!

Umetnost u Kahloinom životu bila je putovanje isceljenja, ili recimo, životna bitka. Jedna od njenih poznatih izreka: „Zašto mi trebaju dve stope ako imam krila da letim?“ Umetnost je zaista bila njena krila. Kliničari i istraživači iz oblasti psihologije tvrde da u cilju prevazilaženja traume i PTSP-a:

Prvo: Da izrazite i razgovarate o svojoj boli i traumi u sigurnoj atmosferi.

Drugo: izaći iz poricanja i biti iskren prema sebi, što se upravo dogodilo u životu ovog umjetnika. U umjetnosti je našla sigurno i ugodno okruženje za izražavanje svojih osjećaja i bola, a bila je toliko iskrena da svako ko nema nikakve veze sa umjetnošću kada vidi njene slike može razumjeti šta ona slika, pa čak i osjetiti ono što ona osjeća. Andre Breton je o Kahloinom radu pisao kao o "obojenoj vrpci omotanoj bombom", jer su jedinstvene slike odlikovale tragični smisao u kojem su izražavale sav psihički i fizički bol u njenom životu.

Njena prva slika, sa sedamnaest godina, bila je posvećena njenom prvom ljubavniku, Alehandru, njen autoportret u somotnom ogrtaču, koji joj je doneo kada je putovao na sigurno. Smatra se jednim od njenih najvažnijih autoportreta, jer je umjetnica sama sebe naslikala u otprilike dvije trećine svog rada, što objašnjava zašto je rekla: “Ja sam sebi inspiracija”. Njena ličnost je već prisutna na svim njenim slikama.

Slike Fride Kahlo

Bolest je bila razlog da se Farida suoči sa samim sobom i naslika svoj bol, pa je svoje rođenje i oživljavanje nacrtala na slici pod naslovom “Moje rođenje”. Farida je za ovu sliku rekla koju sam sama rodila ili „Ovako zamišljam da sam rođena“, a na njoj izranja glava djeteta koje liči na nju sa istim obrvama spojenim iz majčine utrobe. Ova slika je jedna od njenih najomiljenijih slika.

Trpljenje fizičkog bola
Takođe je naslikala svoje telo unutar gvozdenih proteza, kao izraz njenog fizičkog bola i njenih uzastopnih zdravstvenih problema. I još jedna slika na ime Al-Freidain koju je naslikala nakon traume izdaje i razvoda, a smatra se jednom od njenih najvećih slika.Slika sadrži dvije slike Faride, jednu u tradicionalnoj haljini u boji koju je volio njen muž i preferirana i sa golim i ranjenim srcem, a druga njena slika takođe u beloj viktorijanskoj odori, na kojoj se vidi njeno krvavo srce. Između dva srca povezana je vena, sa makazama u lijevoj ruci i odsječenom arterijom, koja se završava kapljicama krvi koje izražavaju njen bol i ranom izdaje koja je krvarila njeno nježno srce ljubavi.

Frida Kahlo
Slika "The Two Unique".
Naslikala je sebe u pobačaju, detetu koje je želela da nosi i snovima o majčinstvu. I naslikala je sebe u liku jelena sa strelama koje probijaju njegovo tijelo, tužnog lica, usred usamljene šume, a njen bolni pogled pokazuje koliko osjeća bol i nevolju.

Ranjena Farida Kahlo rekla je: "Slikam jer sam uvijek sama, a sebe najbolje poznajem." Prepoznala se, izrazila svoje rane, progovorila kistom, obojila svoj život, napravila slike svog bola i tuge koje su čitljive i besmrtne u svijetu umjetnosti. Jedinstvena u svom bolesničkom krevetu
Kahlo je napustila naš svijet pun bolova, nakon što je ostavila sjajan umjetnički balans i inspirativnu životnu priču, ali je postala jedna od najvažnijih umjetnica svog vremena, a njeno tijelo je kremirano, a njegov pepeo stavljen sa pepelom njenog muža u mala urna, koja je po želji postavljena u plavu kuću u kojoj je odrasla u Meksiku, postala je Njena kuća je turistička atrakcija u kojoj se nalaze neke od njenih slika i njenih stvari.

Nekoliko dana prije smrti, zapisala je u svoj dnevnik tužnu rečenicu: "Nadam se da će napuštanje ovog života biti prijatno i nadam se da se više neću vratiti."