Naša duša je prazna

Tko zna za nas, i kako su nam dane i sate pojeli vukovi, tko zna kamo su nas odveli dani i rane, i kako nam je nesreća progutala put, nema nam puta, Laith, a naša duša je ispraznio od nas.

Dakle, nitko od nas ne voli svemir, oni grebu smrt, i mole se da ne umru, tako i ti, Laith, ideš s dušom daleko, u more pokušavajući je utopiti i ponekad oživjeti, ali i ti pokušajte održavati svoje tijelo dobro njegovanim, bez ogrebotina i ne nosite zločin.

Tko zna za nas, a ja te se toliko bojim, više me ne kušaju tvoja žitna polja, i sve što radiš svojim rukama za mene više nije u iskušenju.
Samo radi mene, tvoj vuk je pojeo moje dane, samo moje dane, dok sam krvario dok nije ostao ni jedan dan, u kojem bih mogao umrijeti na miru.