književnost
moraš voljeti
Rekao sam mu da mi se ruke razboljevaju ali on nije vjerovao, ja sam ljudsko biće koje se zaljubilo i rekao je propast ti ljubavi, štoviše, rekla sam da mrzim otvorene prozore noću, čak i balkone volio bih da mogu plivati s pohvalama od stvaranja zvijezda kroz staklo jer me nešto guši u zraku.
Rekla sam da svom djetetu s vremena na vrijeme stavljam maramu užasa na glavu.Rekla sam mu: Osjećaš li se krivim svaki put kad shvatiš da jedeš vodu a da ne zalijevaš svoju biljku?
Rekao sam mu da mi prsten ne pristaje na prst i da je izgubiti nekoga tko čezne za tobom, poput knjige ili papira, teže od onoga što je nestalo i nestalo iz ostatka ljudskog bića.
Bio je na željeznim koljenima, a ja sam se bojala ljubavi.