Mjesec je Zemlji najbliže nebesko tijelo i ima veliku ulogu u omogućavanju života na njoj, zbog svoje gravitacije koja stabilizira Zemljino titranje oko svoje osi, a to dovodi do stabilnosti klime. Mjesec kruži oko Zemlje eliptičnom putanjom, tako da je apogej 405,696 km, što je najudaljenija točka Mjeseca od Zemlje. Kada se Mjesec približi Zemlji, nalazi se na udaljenosti od 363,104 384,400 km, a ta se točka naziva perigej. To znači da je prosječna udaljenost između Zemlje i Mjeseca XNUMX XNUMX km.
Privlačna sila između Mjeseca i Zemlje formirana je prema Newtonovom zakonu univerzalne gravitacije, koji pokazuje da je sila privlačenja između bilo koja dva tijela u svemiru izravno proporcionalna umnošku njihovih masa, a obrnuto proporcionalna kvadratu udaljenosti između njih. Snagu gravitacijske privlačnosti Mjeseca prema Zemlji jasno uočavamo u plimnim pojavama u vodama mora i oceana. Što bi se dogodilo kada bi se udaljenost između Mjeseca i Zemlje smanjila?
Dogodit će se puno čudnih događaja, a ovdje stavljamo najbliže scenarije koji se temelje na znanstvenoj osnovi. Privlačenje Mjeseca prema Zemlji će se povećavati kako se udaljenost između njih smanjuje, kao što navodi Newtonov zakon univerzalne gravitacije. Ako se mjesec previše približi, fenomen plime i oseke će jako nabujati, što će dovesti do velikih globalnih poplava. To znači nestanak mnogih gradova pod vodom. Sama Zemlja će također biti pod utjecajem ove jake gravitacije, kroz njezin učinak na Zemljinu vanjsku koru ili plašt, tako da se diže i spušta. Kao rezultat ovog kretanja, tektonska aktivnost će se povećati i dogoditi će se vrlo strašni potresi i vulkani.
Približavanje Mjeseca zemlji povećat će brzinu Zemljine rotacije oko svoje osi, prema zakonu održanja kutnog momenta. U ovom trenutku će se generirati uragani zbog brže atmosferske cirkulacije. I dan na Zemlji bit će kratak.
Gledatelju će se Mjesec činiti veći što je bliži Zemlji, što će pridonijeti blokiranju sunčevih zraka. Tako će pomrčine Sunca postati uobičajene.
A ako se mjesec približi i dosegne ono što je poznato kao "granična granica Roche" (udaljenost na kojoj se nebesko tijelo drži zajedno svojom gravitacijom kada se približava drugom tijelu), mjesec će se raspasti i slomiti zbog plimne sile koja rezultira od gravitacije planeta. Ovi dijelovi koji se raspadaju formirat će prstenove na Zemlji, poput onih na Saturnu. Međutim, neće proći dugo prije nego što ovi dijelovi padnu na Zemlju poput tisuća asteroida.
Doista, nešto slično ovom katastrofalnom scenariju dogodilo se u našem Sunčevom sustavu. Godine 1992. komet Shoemaker-Levy 9) približio se Jupiteru i premašio Rocheovu granicu Jupitera, te se razbio na više od dvadeset komada, koji su se počeli vrtjeti oko njega, a zatim jedan za drugim padali na Jupiter 9. godine. Njegova razorna moć procijenjena je na 1994 milijuna atomskih bombi!
Tako postaje jasno da će rezultati mogućeg scenarija u slučaju približavanja Mjeseca Zemlji biti izuzetno pogubni. Ovaj tragični završetak fantazije inspirirao je neka djela distopije i apokalipse. Zapravo, Mjesec se udaljava od Zemlje za 3.8 cm godišnje. Stoga je malo vjerojatno da će se dogoditi niz hipotetskih događaja poput potresa, vulkana i uzastopnih uragana, a mi nećemo svjedočiti trajnoj pomrčini, i neće biti prstenova sličnih prstenovima Saturna, a Mjesec će ostati faktor sigurnosti i stabilnosti za planet.